reformiranje benzina, pretvorba benzina dobivenog atmosferskom destilacijom nafte niskog oktanskoga broja u benzin visokog oktanskoga broja, tzv. reformat-benzin, bitan sastojak motornih benzina s udjelom većim od 30%. To je jedan od najvažnijih i najzastupljenijih rafinerijskih procesa kojim se mijenja kemijski sastav sirovine, s tim da se znatno povećavaju udjeli visokooktanskih sastojaka. Tako se od početnoga benzina (oktanski broj ~50), koji sadrži približno 55% alkana, 35% cikloalkana i 1% aromata, dobiva reformat-benzin s oktanskim brojem ~100 i s manje alkana (40%) i cikloalkana (5%), a s više aromata (55%).
U reformiranju su najčešće reakcije dehidrogenacije, ciklodehidrogenacije, hidrokrekiranja i izomerizacije, kojima se normalni alkani prevode u izoalkane i alkilirane benzene. Ukupna je reakcija endotermna i provodi se pri temperaturi od 450 do 550 °C i tlaku od 20 do 60 bara. Benzinska se sirovina, nakon odsumporavanja vodikom (hidrodesulfurizacija) i uklanjanja teških metala (katalitički otrovi), zagrijava u izmjenjivaču topline i u cijevnoj peći, zatim se vodi u tri kaskadno spojena reaktora s pokretnim katalitičkim slojem, te u regenerator za obnavljanje katalizatora, i konačno na destilaciju, gdje se odvajaju plinovi, reformat-benzin i visokovrijući ostatci. Kao katalizatori rabe se metali i metalni oksidi, a najdjelotvorniji su platina, renij i njihove smjese na nosačima, aluminijevu oksidu ili zeolitima. Zbog kontinuiranoga obnavljanja katalizatora ne mijenjaju mu se aktivnost i selektivnost, pa su proizvodi reformiranja stalna sastava i ujednačenih svojstava. Kako reformat-benzin sadrži više od 50% aromata, pretežito benzena, toluena i ksilena, služi i kao sirovina u petrokemijskoj proizvodnji. (→ nafta; naftni derivati; rafinerija)
